Otvaranje rudnika litijuma pomoglo bi Srbiji da se približi članstvu EU – navodi Brisel Tajms
Srbija želi da bude jedan od najvećih dobavljača litijuma u Evropi i oživljava kontroverzni rudarski projekat, kako bi ostvarila te ambicije. Ne može se zanemariti uticaj na njenu kandidaturu za članstvo u EU.
Ovo se navodi u tekstu lista Brisel Tajms (The Brussels Times) pod nazivom “Rudarski gambit Srbije mogao bi da pojača nade za EU“.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Još 2022. godine masovni protesti izbili su na ulicama nekih od najvećih gradova u Srbiji, dok su ekološke grupe i lokalno stanovništvo demonstrirali protiv predloženog rudnika litijuma na sjeveru zemlje.
Postojali su naučni dokazi da bi projekat prouzrokovao štetu po životnu sredinu, zajednice u blizini lokacije i poljoprivredno zemljištu u okolini.
Ogorčenje je bilo toliko izraženo da je vlada bila primorana da odustane od svojih planova da dozvoli rudarskom gigantu Rio Tinto da nastavi sa razvojem projekta. Dozvole su ukinute i kompaniji je rečeno da potraži vrijedne minerale na drugom mjestu.
Ali, to nije bio kraj priče. Energetska tranzicija i potražnja za materijalima poput litijuma, koji je ključna komponenta, naročito baterija za električna vozila, znači da su se potencijalne prednosti rudnika povećale.
Vladajuća stranka u Srbiji, Srpska napredna stranka, u međuvremenu, ojačala je vlast, nakon što je projekat rudnika odložen. To je u velikoj mjeri razlog zašto je odluka donijeta, kako bi se autokratskom režimu predsjednika Aleksandra Vučića, otvorio put da dobije još više slobode da radi šta hoće.
A ono što trenutno voli je da ponudi Rio Tintu drugi zalogaj litijumske jabuke.
Vučić je, ranije ove nedelje, nagovijestio da će projektu dati zeleno svijetlo ako Evropska unija i Rio Tinto budu u stanju da daju određene garancije.
Sa druge strane, od kompanije je zatraženo da dokaže da će rudnik imati manji uticaj na životnu sredinu, kao što tvrdi. U međuvremenu, Brisel će morati da pokaže da će u lancu vrijednpsti biti dovoljno posla za srpski izvoz litijuma.
A to znači da pokaže da ulaže u proizvodnju električnih vozila i proizvodnju baterija. Srbija ne želi da donese kontroverznu odluku i da na sve bilo uzalud.
Brisel je očigledno zainteresovan.
Vučić je krajem 2023. godine potpisao Pismo o namjerama sa EU o strateškom partnerstvu o materijalima poput litijuma. EU, takođe, može ukazati na milijarde koje se ulažu u baterije i svoju nedavnu odluku da uvede carine na uvoz kineskih proizvoda.
Poruka je jednostavna: izgradite ga ovdje.
Srbija se možda neće zadovoljiti time da samo bude diler „bijelog zlata“ Evropske unije. Postoje glasine da će vlada (Srbije) donijeti dvije kontroverzne odluke: odobriti rudarenje i zabraniti izvoz sirovog litijuma.
Ako se ova politika primijeni, to će biti jasan pokazatelj da Srbija, ne samo da želi da kompanija razvija njena nalazišta litijuma – vrijedna oko 4 milijarde evra – već i da investira u pogone za preradu i preradu. Sve zemlje žele da „uhvate lanac vrijednosti“ i Srbija neće biti ništa drugačija.
Geopolitički uticaj
Rudarska saga Srbije može se posmatrati i kroz geopolitička sočiva, jer ona nedvosmisleno pokazuje da Beograd nije u potpunosti skrenuo sa puta članstva u EU, uprkos brojnim posrtajima u poslijednje vrijeme.
Odbijanje Vučićeve vlade da sankcioniše Rusiju i njegovo koketiranje sa flagrantnim kršenjem vladavine prava, naveli su brojne liberalne političare i političke analitičare da se zapitaju da li Srbija i dalje želi da postane član kluba.
Ova priča o litijumu ukazuje da je Srbija i dalje zainteresovana, ako traži garancije lanca vrijednosti od EU, a ne od Kine, Rusije ili čak Sjedinjenih Država.
Slovensko bratstvo sa Rusijom moglo bi se produžiti samo tako daleko, jer se svakim danom smanjuje predstava o tome da bi izopštavanje režima Vladimira Putina, od strane Evrope, moglo biti kratkotrajno.
Sankcije se gomilaju. Gas se ranije smatrao nedodirljivim sektorom, ali su se ove sedmice vlade EU složile da ciljaju na LNG sektor. Vučić nije budala i možda bi mogao da vidi da je ostati u liniji sa Moskvom loša opklada.
Što se Kine tiče, Peking već posjeduje rudnike bakra i zlata u Srbiji i drugi je najveći trgovinski partner te balkanske zemlje posle EU.
Ali, malo je vjerovatno da će se Beograd izvući sa svojim gambitom prerade i obrade sa Kinom, pa je bolje da rizikuje sa Briselom, gdje su potencijalne nagrade veće.
Ako Srbija, ipak, pokrene ovaj rudnik – neke procijene kažu da bi mogao da proizvodi 58.000 tona godišnje do 2028. – tada će moći da zadovolji skoro petinu potražnje za litijumom za baterije za električna vozila u EU.
To je ogromno i daje Srbiji moćnu polugu u igri u pregovorima o članstvu u EU, ako je Brisel zaista raspoložen za napredak u proširenju u narednim godinama.
Mnoge zemlje EU otvaraju pogone za proizvodnju, montažu i održavanje električnih vozila, a da ne spominjemo unosne centre za izgradnju baterija. Dakle, sumnje u vezi sa Vučićevom politikom, mogu biti prevladane zabrinutošću za stratešku autonomiju.
EU je Vučiću davala dosta slobodne ruke u prošlosti jer je često – ponekad neobjašnjivo – bio viđen kao neka vrsta garanta stabilnosti u regionu.
Ubacite u mješavinu vrhunskog trgovca litijumom i pozicija predsjednika Srbije će izgledati još čvršće. To bi, takođe, moglo pomoći njegovoj naciji da se približi članstvu u EU.
