Zeleni vodonik bi u Njemačku mogao da stiže putem gasovoda
Zeleni vodonik, koji bi u Njemačku stizao putem gasovoda iz susjednih zemalja, mogao bi do 2035 godine obezbijediti do 100 teravatčasova godišnjih energetskih potreba ove zemlje.
Ovo su rezultati studije savjetodavne kuće Agora Energiewende i Agora Industry.
Berlin nastoji uvesti vodionik u upotrebu kako bi smanjio emisiju stakleničkih gasova u sektorima-zagađivačima koji se ne mogu elektrifikovati, kao što je čelik, i ublažio zavisnost o uvozu fosilnih goriva.
Proizveden korištenjem solarne energije i energije vjetra, zeleni vodonik je stub planirane energetske tranzicije Njemačke. Studija berlinskih istraživačkih centara Agora Energiewende i Agora Industry kaže da bi do 2035. vodonik mogao pokriti 11,2% predviđenih 894 TWh ukupne energetske potražnje u zemlji.
Međutim, Njemačka će nekih 50 do 70 % vodonika morati da uvozi zbog ograničenih izvora obnovljive energije, upozorili su autori istraživanja.
Trenutno Njemačka troši nekih 55 do 60 teravatsati vodonika godišnje, ali ga proizvodi gotovo isključivo uz upotrebu fosilnih goriva.
Do kraja decenije mogla bi proizvoditi 11 teravatčasova vodonika i uvoziti oko 17 teravatčasova zelenog’ vodonika i još 15 teravatčasova plavog vodonika, proizvedenog uz upotrebu gasa, putem gasovoda.
To bi pokrilo manje od polovine potražnje koja bi do kraja decenenije trebala dostići od 95 do 120 teravatčasova godišnje.
Prenamjena evropske gasne infrastrukture omogućila bi kapacitete za njemački uvoz za 60 do 100 teravatčasova do 2035. godine, pokazalo je istraživanje.
“Da bi postigla klimatsku neutralnost, Njemačka treba sigurno i ekonomično snabdjevanje iz obnovljivih izvora, uz ključnu ulogu uvoza evropskim gasovodima”, rekao je Simon Mueller, direktor Agora Energiewende.
Da bi postigla takav uvozni potencijal, Njemačka mora osmisliti model finansiranja i u kratkom roku sklopiti sporazume s drugim zemljama o podjeli troškova, rekao je Mueller.
“To je jedino rješenje za isporuku potrebnih količina zelenog vodonika u prvoj polovini iduće decenije”, naglasio je.
Proizvođači vodonika i operateri cjevovoda trebaće, po njegovim riječima, i garancije o njemačkoj potražnji.
Studija je ispitala pet mogućih koridora za dopremu vodonika u Njemačku gasovodima, uzimajući u obzir faktore poput proizvodnog potencijala, političke podrške i tehničke složenosti.
Obećavajući koridori uključuju uvoz iz Danske i Norveške preko Sjevernog mora i, potencijalno, iz Švedske i Finske preko Baltičkog mora u drugoj fazi, zbog udaljenosti i tehničke složenosti, dodaje se.
Značajnu ulogu mogli bi na duži rok odigrati i cjevovodi iz južne Evrope i sjeverne Afrike, naročito Španije i Tunisa, a opcije uključuju i mogući uvoz iz Velike Britanije, Portugala, Alžira, Grčke i Ukrajine.
Izvor: Worldpipelines
