Solarna energija biće glavni izvor energije u svijetu 2050. godine – studija
Solarna energija mogla bi biti glavni izvor energije u svijetu 2050. godine, navodi se u novoj studiji Univerziteta Exeter i Univerzitetskog koledža u Londonu.
Svijet je možda prešao “prekretnicu” koja će neizbježno učiniti solarnu energiju našim glavnim izvorom energije, pokazuju njihova istraživanja.
Studija otkriva da bi solarni (fotonaponski sistemi) mogli postati dominantan izvor energije prije 2050. godine – čak i bez ambicioznijih klimatskih politika.
Međutim, upozoravaju na četiri faktora koja mogu da utiču na ovaj ishod: stvaranje stabilnih energetskih mreža, finansiranje solarne energije u ekonomijama u razvoju, kapacitet lanaca snabdijevanja i politički otpor zbog gubitka radnih mjesta.
Istraživači smatraju da bi politike koje rješavaju ove barijere mogle biti efikasnije od uvođenja poreza na emitovanje karbon-dioksida.
“Koristeći tri modela koji prate pozitivne povratne informacije, predviđamo da će solarna tehnologija dominirati globalnim energetskim miksom do sredine ovog stoljeća”, izjavila je dr Femke Nijsse, iz Exeterovog Global Systems Institutea.
U 2020. godini fosilna goriva proizvode 62% električne energije. Ovaj postotak se smanjuje na 21% 2050. godine, pri čemu je solarna energija zaslužna za 56% proizvodnje.
Umjesto da pokušavaju da dovedu do solarne tranzicije same po sebi, vlade bi trebale fokusirati politike na prevazilaženje četiri ključne “barijere”.
- Otpornost mreže : solarna proizvodnja je promjenjiva (dan/noć, godišnje doba, vrijeme) tako da mreže moraju biti dizajnirane za ovo. Zbog toga dr Nijsse smatra: “Ako ne uspostavite procese za rješavanje te varijabilnosti, mogli biste završiti tako što ćete nedostatak kompenzovati sagorijevanjem fosilnih goriva.” To se može izbjeći ulaganjem u druge obnovljive izvore energije kao što su vjetar, prenosni kablovi koji povezuju različite regije, obimno skladištenje električne energije i politike za upravljanje potražnjom (kao što su podsticaji za punjenje električnih automobila u vrijeme manje potrošnje energije).
- Pristup finansijama: Solarni rast će neizbežno zavisiti od dostupnosti finansija. Trenutno je finansiranje sa niskim nivoom karbona uglavnom koncentrisano u zemljama sa visokim dohotkom. Čak i međunarodno finansiranje u velikoj mjeri favorizuje zemlje sa srednjim dohotkom, ostavljajući zemlje sa nižim prihodima — posebno one u Africi – u nedostatku solarnog finansiranja uprkos ogromnom investicionom potencijalu.
- Lanci snabdijevanja: Budućnost u kojoj će dominirati solarna energija će vjerovatno trebati metale i minerale. Buduća potražnja za “kritičnim mineralima” će se povećati. Elektrifikacija i baterije zahtijevaju velike količine sirovina kao što su litijum i bakar. Kako zemlje ubrzavaju svoje napore za dekarbonizaciju, predviđa se da će obnovljive tehnologije činiti 40% ukupne potražnje minerala za bakrom i elementima rijetkih zemalja, između 60 i 70% za nikl i kobalt i gotovo 90% za litijum do 2040.
- Politički otpor: Otpor industrije u opadanju može uticati na tranziciju. Brza solarna tranzicija može ugroziti egzistenciju do 13 miliona ljudi širom svijeta koji rade u industriji fosilnih goriva i zavisnim industrijama.
Izvor: Science daily
