I obnovljivi izvori energije stvaraju otpad – i to u ne malim količinama
Kako se obnovljivi izvori energije šire u Evropi, raste i zabrinutost oko upravljanja njihovim krajem životnog vijeka.
Samo u sektoru solarne energije očekuje se da će zemlje EU proizvesti između 6 i 13 miliona tona fotonaponskog otpada do 2040. godine.
To će porasti na 21 do 35 miliona tona do 2050 godine.
U međuvremenu, do 2030. godine, oko 42.500 vjetroturbina će dostići kraj radnog vijeka, što će se uduplati na 86.000 do 2050. godine.
Očekuje se da će infrastruktura vjetroelekrana generisati više otpada od solarne energije do 2050. Godišnji otpad vjetroturbina do 2050. procjenjuje se na 10 miliona tona.
Ovi su podaci iz izvještaja Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) EU: Strategije cirkularne ekonomije za snabdjevanje obnovljivom električnom energijom u EU.
U savršeno kružnoj ekonomiji, fotonaponski otpad i otpad od vjetra iz zastarjelih instalacija bili bi prenamijenjeni kao sekundarne sirovine za nove projekte i komponente, pomažući Evropi da smanji svoju ovisnost o stranim lancima snabdijevanja.
Međutim, stvarnost je daleko od postizanja pune kružnosti, posebno u fotonaponskom i vjetroelektranskom sektoru.
Solarni i tokovi otpada vjetroelektrana zahtijevaju posebne metode rukovanja i reciklaže koje danas nisu rasprostranjene u Evropi.
Vjetroturbine se sastoje od 85% metala koji se mogu reciklirati (čelik, željezo i liveno željezo), uključujući vrijedne rijetke zemne elemente, poput neodimijuma, koji se koriste u trajnim magnetima. Glavni izazov leži u preostalih 15% sastavljenih od ojačanih polimera i kompozitnih materijala koji se koriste u lopaticama turbina.
Recikliranje ovih komponenti je posebno izazovno zbog čvrstog vezivanja materijala i prirode termoset polimera koji se ne može reciklirati.
Sastav fotonaponskog otpada takođe varira s tehnološkim napretkom. Najčešći otpadni materijali su staklo, aluminijum, čelik, EVA, silicij, bakar i magnezij, zajedno s malim, ali vrijednim količinama srebra.
Specifične fotonaponske tehnologije (a-Si, CdTe, CIGS) takođe doprinose kritičnim sirovinama kao što su magnezijum, galijum, indijum, mangan i titan, koje EU klasifikuje kao strateške resurse.
Izvještaj JRC-a naglašava da bi efikasno recikliranje solarnih panela moglo značajno povećati cilj EU-a da 40% svoje tehnologije obnovljive energije proizvodi u EU.
“Ako se pravilno prikupi i reciklira, srebro iz solarnih panela moglo bi u potpunosti zadovoljiti potražnju za novom fotonaponskom proizvodnjom”, navodi se u studiji.
