Baterijsko skladištenje energije u Hrvatskoj – birokratija usporava projekte
Investitori pokazuju velik interes za investicije u skladištenje energije u baterije u Hrvatskoj, ali birokratija ih usporava u njihovim ulaganjima.
Ova zemlja trenutno nema rješenje za periode kada je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora visoka, a potrošnja niska. To je, između ostalog, poručeno sa konferencije Hrvatske privredne komore na kojoj je predstavljen dokument o stavu komore o baterijama, odnosno baterijskom skladištenju energije.
Prema tom dokumentu, u Hrvatskoj je do 2030. godine u skladu sa Nacionalnim energetskim i klimatskom planom (NECP) predviđena izgradnja 250 MW baterija, a istodovremeno su u Registru projekata iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) evidentirana čak 43 projekta baterijskih sistema skladištenje električne energije ukupne snage 1,1 GW.
Istovremeno, u 2023. i 2024. godini „propalo“ je, odnosno ostalo neisporučeno, 48,5 GWh odnosno 13,7 GWh električne energije koja nije mogla biti proizvedena zbog zagušenja elektroenergetske mreže.
Baterijsko skladištenje ključno je za iskorištavanje negativnih sati na berzi jer omogućuju skladištenje zelene energije i njenu prodaju u periodima kada je električna energija vrednija (arbitraža), čime povećavaju ekonomsku i operativnu efikasnost solarnih elektrana i cijelog elektroenergetskog sistema. Upravo taj poslovni model biće dominantan kod većih baterija koje nisu na strateškim mjestima u mreži. Njihova je važnost jako velika iako možda nisu pozicionirane tamo gdje bi operator prenosa želio (npr. težište im je na sjeveru, a operator bi htio da su u Dalmaciji).
Position paper
Voditeljka Odsjeka za energetiku, zaštitu okoline i komunalnu ekonomiju komore, Tamara Kelava rekla je da je baterijska tehnologija na prvom mjestu prema zainteresiranosti investitora.
– Budući da Hrvatska još uvijek uvozi gotovo 60 posto energije, važno je nastaviti povećavati domaću proizvodnju iz obnovljivih izvora, uz razvoj baterijskih spremnika. Tako se energija sprema u bateriju kada za njom nema potrebe, umjesto da elektrana zaustavlja rad – rekla je Kelava, naglasivši da je Hrvatska među prvih pet zemalja u EU-u prema udjelu obnovljivih izvora energije.
Zbog zagušenja mreže u 2023. i 2024. neisporučeno ostalo 62,2 GWh energije
Prema riječima Tamare Kelave, iz OIE se podmiruje 51,6 posto ukupne potražnje, a njihova instalirana snaga iznosi pet gigavata, od čega se 1,3 gigavata odnosi na solarne elektrane, a na vjetroelektrane 1,27 gigavata.
Pritom se mjesečno u Hrvatskoj na mrežu priključuje od 25 do 30 megavata iz obnovljivih izvora. Iz HGK-ovog Position papera o baterijskom skladištenju energije proizlazi da je 2023. godine u Hrvatskoj zbog zagušenja u prijenosnoj mreži ostalo neisporučeno 48,5 GWh energije iz obnovljivih izvora, od čega 45 GWh iz vjetroelektrana.
- Hrvatska trenutno uvozi gotovo 60 posto energije koju troši, a uvoz fosilnih goriva predstavlja primarni izvor nacionalnog trgovinskog deficita.
Prošle godine ta je količina bila manja, ukupno 13,7 GWh, ali već bi se i tom energijom mogla podmiriti godišnja potrošnja za pet hiljada domaćinstava u Hrvatskoj.
Investitori teško dolaze do dozvola
– Investitori još uvijek čekaju cijenu naknade za priključenje, od septembra 2022. godine, od 1200 dana. Cijena priključenja je ključni faktor koji utiče na odluku je li neki projekt isplativ ili nije. Direktno se nadovezuje na problematiku energetskih odobrenja, što je prvi formalni korak. Lokacijska dozvola mora se riješiti u roku od tri godine od izdavanja energetskog odobrenja, što je u aktualnim uvjetima kašnjenja nemoguć pothvat. Više od 350 MW dodijeljenih energetskih odobrenja već je isteklo – rekla je Tamara Kelava.
Za investitore ostaje i otvoreno pitanje treba li za postojeću elektranu mijenjati energetsko odobrenje ako se dodaju baterije te hoće li ugradnja baterije uticati na status povlaštenog proizvođača električne energije. Postojeća regulativa za energetska odobrenja za sad samo na papiru potiče uključivanje baterijskih pohrana u projekte obnovljivih izvora energije.
Ko je ne izgradi, mora Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti uplatiti naknadu od 50 posto investicije u bateriju. To znači da bi uklanjanje prepreka za ugradnju baterijskih pohrana, čemu je posvećen posljednji Position paper HGK, uticalo na isplativost i novih i postojećih investicija, poručuju iz Hrvatske privredene komore.
