Zapadni Balkan: Većina sredstava iz paketa EU za energetsku krizu ne može se pratiti, pokazuje novi izvještaj
Samo 163 miliona, od milijardu evra hitne pomoći Evropske komisije, doprinijelo je rješavanju uzroka energetske krize i unapređenju Zelene agende za Zapadni Balkan.
Ovo se navodi u novom izvještaju CEE Bankwatch Network, uz napomenu da više od dvije godine, nakon što je isplaćen veliki dio sredstava, većina potrošnje i rezultata još uvijek se ne može pratiti korištenjem javno dostupnih izvora.
Pippa Gallop, službenica za energetsku politiku jugoistočne Evrope u Bankwatchu ocijenila je da je nedostatak javnih informacija o paketu EU za energetsku krizu za Zapadni Balkan – neshvatljiv.
Paket energetske podrške EU za Zapadni Balkan, najavljen u novembru 2022. godine, imao je za cilj ublažavanje neposrednih posljedica energetske krize i ubrzavanje energetske tranzicije. 500 miliona evra trebalo je biti isplaćeno iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF), a druga polovina se sastojala od budžetske podrške za pomoć ugroženim porodicama i malim preduzećima.
90 % sredstava za budžetsku podršku prebačeno je između februara i maja 2023. godine, a ostatak je trebao biti isplaćen nakon završetka Akcionih planova.
Praćenje je trebalo biti zasnovano na pokazateljima, a ne na potrošnji. Komisija je objavila „okvirne“ planove 2022. godine, ali konačno usvojene verzije za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Sjevernu Makedoniju izgleda nisu dostupne na internetu, navodi Bankwatch.
Sve zemlje su planirale podsticaje za izolaciju, efikasne uređaje za grijanje i/ili male instalacije obnovljivih izvora energije, ali samo su Bosna i Hercegovina i Kosovo* objavile značajne informacije o svom napretku. Od 500 miliona evra budžetske podrške, Bankwatch je mogao potvrditi da samo 41,1 milion evra doprinosi održivoj energetskoj tranziciji.
Kratkoročne subvencije za račune za energiju dominirale su nacrtima planova, s nejasnim rezultatima. U Albaniji je podrška pokrivala samo postojeće sheme, dok su Crna Gora i Srbija pružale jednokratne isplate bez dugoročnog efekta. Sjeverna Makedonija je subvencionisala sve račune za električnu energiju domaćinstava putem transfera državnoj kompaniji ESM, umjesto da cilja na ranjive potrošače.
Crna Gora i Srbija su takođe uključile mjere „energetske sigurnosti“ u svoje Akcione planove, uključujući direktne subvencije za fosilna goriva putem kupovine zaliha nafte.
