Proizvodnja ključnih sirovina za energetsku tranziciju ugrožena zbog klimatskih promjena
Više od 70% proizvodnje bakra, kobalta i litijuma, ključnih sirovina potrebnih za energetsku tranziciju, izloženo je riziku od prekida snabdijevanja zbog klimatskih promjena.
Vodeće zemlje u proizvodnju kobalta i litijuma — Australija, Čile, Demokratska Republika Kongo i Peru — suočavaju se sa sušom, dovodeći u opasnost 74% proizvodnje kobalta i litijuma do 2050. godine, navodi se u izvještaju multinacionalne kompanije PricewaterhouseCoopers ( PwC).
Istovremeno, EU je krenula u povećanje domaće proizvodnje, preradu i recikliranja kritičnih materijala, u skladu sa Zakonom o kritičnim sirovinama (CRMA) koji je Savjet EU usvojilo u martu.
Prema ovom Zakonu, ne više od 65% godišnje potrošnje unije svake ključne sirovine, može da potiče iz neke treće zemlje.
Globalna proizvodnja ključnih sirovina može biti ugrožena zbog klimatskih promjena, a kompanije moraju da pronađu rješenja za prilagođavanje, kako bi na vrijeme isporučila čiste tehnologije za zelenu tranziciju.
Međutim, PwC izvještaj upozorava na potencijalne klimatske rizike, predviđajući prekid snabdijevanja, koji bi mogao da utiče na ambicije Evropske unije.
“Čak i u optimističnom scenariju niske emisije, toplotni stres i rizici od suše će se značajno povećati do 2050. godine, naglašavajući važnost prilagođavanja promjenjivoj klimi”, navodi se u izvještaju.
Ugrožena proizvodnja litijuma i kobalta
Sve veće suše predstavljaju značajan izazov za eksploataciju litijuma , ometajući do 74% globalne proizvodnje budući da eksploatacija u velikoj mjeri zavisi od vode. Naime, više od dva miliona litara vode je potrebno za iskopavanje jedne tone, navodi se u izveštaju. Prema “ekstremnom” scenariju globalnog zagrijavanja, 16% kapaciteta proizvodnje litijuma moglo bi biti poremećeno, navodi se u izvještaju.
Između 2020. i 2022. godine samo deset zemalja proizvodilo je preko 97% proizvodnje litijuma i više od 93% proizvodnje kobalta, navodi se u izvještaju PwC-a.
Australija je omogućavala 48% proizvodnje litijuma, dok je Kongo činio 66% proizvodnje kobalta i imao 43% rezervi. Čile je glavni proizvođač litijuma i bakra, koji čine 25% odnosno 28% svjetske proizvodnje.
Studija PwC-a navodi da je 47% izvršnih direktora koji rade u sektoru sirovina fokusirano na zaštitu svoje radne snage i infrastrukture od klimatskih rizika.
Emma Cox, globalni klimatski lider PwC, ocijenila je, da bez obzira na pad globalnih emisija karbona, klimatski poremećaji predstavljaju “ozbiljnu i rastuću” prijetnju svjetskom kapacitetu za proizvodnju ovih ključnih roba za tranziciju na nulu.
Julia Poliscanova, viši direktor, lanci nabavke vozila i mobilnosti u nevladinoj organizaciji Transport & Environment (T&E) složila se da će svijetu trebati mnogo više litijuma, nikla i drugih kritičnih minerala za razvoj zelenih tehnologija neophodnih za suzbijanje klimatskih promjena.
“Ali to ne znači slijediti model ekstrakcije iz prošlih vijekova. Umjesto toga, mnogo više minerala može doći iz otpada i urbanih rudnika, ali to zahtijeva davanje prioriteta cirkularnosti u industriji EU”, rekla je Poliscanova za Euronews.
Ona je predložila da se manji i zajednički proizvodi, kao što su kompaktna, a ne velika električna vozila, trebaju uključiti u evropsku politiku efikasnosti resursa.
