Proizvodnja energije iz hidroelektrana u svijetu doživjela ogroman pad
Proizvodnja energije iz hidroelektrana u svijetu, najvećih izvora obnovljive energije, doživjela je istorijski pad u prvoj polovini 2023. godine.
Proizvodnja energije iz hidroelektrana manja je za 117 TWh , odnosno 8,5 %, a uzrok su suše, najvjerovatnije izazvane klimatskim promjenama, navedeno je u najnovije izvještaju organazacije Ember.
Pad u prvi šest mjesci bio je veći od bilo kojeg pada, zabilježenog tokom jedne godine, u posljednjih dvadeset godina.
To je posebno uočljivo u Kini, u kojoj je zabilježano tri četvrtine globalnog pada (-129 TWh).
Nepovoljni hidrološki uslovi spriječili su pad globalnih emisija karbon-dioksida CO2 u energetskom sektoru.
Da je proizvodnja energije iz hidroelektrana ostala na istim nivoima, kao u prvoj polovini 2022. godine, proizvodnja iz fosilnih goriva ne bi morala da nadoknadi hidrodeficit od 177 TWh.
Fosilna proizvodnja bi pala za 168 TWh, što bi dovelo do pada emisija štetnih gasova u energetskom sektoru od 2,9%, odnosno 119 miliona tona CO2.
Pad proizvodnje hidroelektrana je uslijedio uprkos povećanju hidrokapaciteta, kao rezultat lošijih hidroloških uslova u Kini, SAD-u, Indiji i drugim zemljama.
Teško predvidjeti globalne trendove hidropotencijala
Zbog toga će 2023. godina, u cjelini, vjerovatno, postaviti rekord za najniži faktor globalnog hidrokapaciteta otkako se bilježe ovi rezultati, ako se uslovi značajno ne poprave u drugoj polovini 2023 godine.
Globalna dugoročna perspektiva uticaja klimatskih promjena na proizvodnju hidroelektrana je neizvjesna jer su efekti klimatskih promjena na hidropotencijal geografski različiti.
Očekuje se da će centralna Afrika, Indija, centralna Azija imati veći hidroenergetski potencijal, dok bi se južna Evropa, južni dio SAD-a mogli suočiti sa padom hidropotencijala.
Šta slabija hidrologija znači za tranziciju električne energije
Ovogodišnji rekordni pad proizvodnje energije iz hidroelektrana upozorva da bi proizvodnja hidroelektrana mogla negativno uticati na brzinu tranzicije električne energije.
U prognozama Međunarodne agancije za energiju (IEA), proizvodnja hidroelektrana bi morala rasti za 4% godišnje od 2021. do 2030. da bi svijet bio na pravom putu za predviđenu neto nultu emisiju štetnih gasova do 2050. godine.
Međutim, to nije ispunjeno ni u 2021. (-2,2%), 2022. ( +1,3%) i prvoj polovini 2023. godone (-8,5%).
Kada proizvodnja hidroenergije ostane ispod očekivanja, ona ostavlja deficit koji „čist“ energija (uglavnom vjetar i solarna energija) mora nadoknaditi, pored zadovoljenja dodatne potražnje za električnom energijom i zamjene fosilnih goriva.
Tek kada izvori poput vjetra i sunca rastu dovoljno brzo da prevaziđu neizvjesnost proizvodnje iz drugih čistih izvora, kao i rastuću potražnju za električnom energijom, vidjećemo značajno smanjenje proizvodnje energije iz fosilnih goriva, a samim tim i manjih emisija CO2.
Izvještaj analizira mjesečne podatke o električnoj energiji iz 78 zemalja koje predstavljaju 92% globalne potražnje za električnom energijom.
