Pomoći ugožena domaćinstava, a ne sprečavati rast cijena energije – stav MMF-a
Troškovi života prosječnog evropskog domaćinstva veći su, u poređenju sa početkom 2021. godine, za oko 7 % zbog visokih cijena energije. Ovo su procjene Međunarodnog monetarnog fonda, koji smatra da će se visoke cijene zadržati i u doglednoj budućnosti.
Zbog toga bi se države trebale usredsrediti na ublažavanje posljedica viših cijena energije na ranjivija domaćinstva, od kojih se neka suočavaju sa izborom – da li će se ove zime grijati ili hraniti, ocjenjuje MMF. S druge strane, privredi bi trebalo omogućiti da “nauči da živi sa višim cijenama, uz povećanje efikasnosti.”
Veći računi za energiju. Opterećenje domaćinstava višim cijenama energije varira širom Evrope
(povećanje troškova života zbog energije u 2002. godini, u prosječnoj potrošnji domaćinstva, u procentima)
Napori za suzbijanje povećanja cijena energije i pružanje široke podrške mogli bi, zapravo, da pogoršaju situaciju, smatraju u MMF-u i dodaju da bi smanjenje cijena u Evropi dovelo do još viših cijena gasa i poteškoća na međunarodnom planu, dok domaći potrošači ne bi osjetili značajnije olakšanje.
Pomoći isključivo najviše ugroženim domaćinstvima
Evropske vlade su do sada koristile širok spektar politika, kako bi umanjile efekte visokih cijena energije, uključujući različite oblike snižavanja cijena. U nekim zemljama je predviđeno da fiskalni trošak odgovora na energetsku krizu, samo u prvoj godini, premaši 1,5 % BDP-a – od čega više od polovine čine skupe, neciljane mjere.
Skupa intervencija.Fiskalni troškovi zaštite evropskih domaćinstava od većih računa za energiju su veliki, posebno skupe neciljane mjere, koje su koštale više nego pola
(2022/23 fiskalni troškovi mjera podrške domaćinstvima, procenat od BDP-a, srednji širom evropskih država)
Umjesto ograničavanja cijena i smanjenje poreza, države bi trebalo da obezbijede paušalne transfere ranjivim domaćinstvima. Procjene MMF-a govore da bi to koštalo 0,9 % BDP-a u 2022. godini i 1,2 % u 2023. godini, čime bi se kompenzovali troškovi porasta cijena energije za 40 % najugorženih domaćinstava u Evropi. To je otprilike polovina prosječnog troška trenutne evropske politike.Podršku domaćinstvima potrebno je tako osmisliti da se beneficije postepeno smanjuju, što su primanja domaćinstva veća.
Ovaj, prvi, i po mišljenju MMF-a, najbolji politički odgovor, teško se može brzo provesti u praksi.
U mnogim zemljama uplate se mogu brzo izvesti samo onim domaćinstva koja već primaju socijalna pomoć. Međutim, imajući u vidu obim nedavnog skoka cijena, nekim domaćinstvima sa niskim i nižim srednjim prihodima, koja nisu bila obuhvaćena programom socijalne pomoći, možda je, takođe, potrebna podrška.
Da bi im pomogle, države bi mogle prebaciti novac putem banaka ili slati čekove na osnovu informacija o porezu na dohodak ili podsticati domaćinstva da se prijave za podršku i pruže potrebne informacije o prihodu. Zakoni o zaštiti podataka i ograničenim kapaciteti znače da ovakav pristup nije izvodljiv u mnogim zemljama.
Alternativa, koja zahtijeva minimalnu papirologiju, je da se svim domaćinstvima da paušalni popust na račun za energiju (ili paušalni ček koji nije povezan s računom za energiju, jer se prvo može shvatiti kao subvencija za potrošnju).
Dodatni transferi bi išli najsiromašnijim kroz sistem socijalne zaštite, dok bi se podrška domaćinstvima sa višim prihodima vratila kroz poreski sistem.
I MMF za “blok tarife”
Druga opcija su “blok tarife“ : naplaćivanje potrošačima snižene cijene za energiju do egzistencijalnog minimuma i tržišne cijene energije – koju troše iznad tog nivoa.
Minimalna potrošnja mogla bi se postaviti na isti nivo za sva domaćinstva ili bi se mogla razlikovati među domaćinstvima i biti postavljena na količinu prethodne, nedavne, potrošnje svakog domaćinstva.
Ovi pristupi ne razlikuju podršku prema nivou prihoda domaćinstva.Zbog toga ih treba dopuniti akcijama za povećanje dodatnih poreskih prihoda na progresivan način, kako bi se vratila podrška domaćinstvima sa višim prihodima. Neke zemlje su posebne posebne mjere (među više programa pomoći) koje ne utiču na cijene.
Primjeri uključuju progresivne ili jednake paušalne uplate (Kipar i Nemačka); paušalne uplate domaćinstvima sa nižim prihodima, koja nemaju povlastice na osnovu ugroženosti ili nemaju penziju (Španija); paušalni popusti na račune za energiju sa povratom novca kroz poreski sistem za one sa višim prihodima (Belgija, Nemačka) i proširenje postojećih programa paušalne socijalne pomoći na više domaćinstava (Belgija, Njemačka, Luksemburg). Blok tarife nisu implementirane ili objavljene u nekoliko zemalja.
Vlade bi, takođe, mogle platiti korisnicima da smanje potrošnju energije ili da je prebace na doba dana kada postoji veća ponuda obnovljive energije i manje oslanjanje na gas.
To bi se moglo učiniti putem aukcija kako bi se smanjila ukupna potrošnja ili kada je potrošnja najveća. Ako se aukcije održavaju u širim razmjerama na evropskom nivou (gdje su tržišta električne energije obično međusobno povezana, iako nesavršeno), one bi mogle da smanjenje ukupnu potražnje i snize globalne cijene energije.
Dugoročno gledano, povećanje ponude nefosilnih izvora energije je najpouzdaniji način da se snize cijene energije i osigura energetska bezbjednost. Održavanje jasnih cijena će pomoći u toj tranziciji, zaključuje MMF.
