Japanci testirali novu tehnologiju kako bi koristili energiju okeanskih struja
Duboko ispod talasa nalazi se izvor energije koji nije sličan bilo kojem drugom. Da bi ga iskoristili, japanski inžinjeri su konstruisali pravi levijatan, zvijer sposobnu da izdrži najjače okeanske struje i transformiše ih u gotovo neograničen izvor električne energije.
„Ishikawajima-Harima Heavy Industries“ – poznata kao „IHI korporacija” – bavi se ovom tehnologijom više od jedne decenije, u partnerstvu sa Organizacijom za razvoj nove energije i industrijske tehnologije (NEDO). U februaru je projekat prešao veliku prekretnicu i uspješno završio troipogodišnji test na terenu, u vodama kod jugozapadne obale Japana, piše ScienceAlert.
Prototip težak 330 tona zove se „Kairyu“, u slobodnom prevodu „okeanska struja“. Njegova struktura se sastoji od 20 metara dugog trupa sa parom cilindara slične veličine, od kojih svaki sadrži sistem za proizvodnju energije pričvršćen za lopaticu turbine dugačke 11 metara.
Kada je vezan za dno okeana sidrom i kablovima za napajanje, uređaj se može orijentisati, kako bi pronašao najefikasniji položaj za proizvodnju energije, koja potiče od pritiska struje u dubokim vodama i kanalisao je u mrežu.
Potraga za obnovljivim izvorima energije u Japanu
Japan je zemlja koja se u velikoj mjeri oslanja na uvoz fosilnih goriva za proizvodnju energije koja joj je potrebna. Budući da povjerenje javnosti u nuklearnu energiju opada, nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi 2011. godine, Japan je motivisan da iskoristi svoju tehnološku sposobnost, kako bi iskoristio prednosti obnovljivih izvora energije.
Nažalost, planinski japanski arhipelag pruža malo prostora za veliki broj vjetroturbina ili polja solarnih panela. Međutim, Japan raspolaže sa velikim površinama obalnih voda. Na istoku, okean se vrtloži pod snagom kruženja sjevernog Pacifika.
Tamo gdje vrtlog udara u obalu, stvara se relativno jak tok koji se zove „Kurošio struja”.
IHI procjenjuje da bi, ako bi se energija prisutna u struji mogla iskoristiti, bilo izvodljivo proizvesti oko 205 gigavata električne energije. To je snaga približna trenutnoj proizvodnji električne energije u zemlji.
Veliki potencijal u burnim kretanjima okeana je, takođe, ono što ga čini teškim za korištenje kao izvor energije. Najbrže struje su blizu površine, ali to su i mjesta gdje tajfuni lako da mogu unište elektrane.
„Kairyu“ je dizajniran da „lebdi“ otprilike 50 metara ispod valova – dok pluta prema površini, stvoreni otpor obezbjeđuje potreban obrtni moment na turbinama. Svaka od oštrica, takođe, se okreće u suprotnom smjeru, održavajući uređaj relativno stabilnim.
U struji brzine oko 1-2 m/s, otkriveno je da je „Kairyu“ sposoban da proizvede ukupno 100 kilovata snage. U poređenju sa prosječnom vjetroturbinom od 3,6 megavata, postavljenom u moru, to izgleda veoma skromno. Ali, sa do sada postignutim uspjehom i izdržljivošću, „Kairyu“ bi uskoro mogao da dobije „brata“ – čudovište, koje će imati 20 metara duge turbine, kako bi proizvelo respektabilnija 2 megavata.
Ako sve bude išlo po planu, mogli bismo vidjeti farmu generatora, koji stvaraju elektičnu energiju tokom naredne decenije. Ipak, ostaje da se vidi da li „Kairyu“ zaista može da se poveća.
Uprkos ogromnom interesovanju za ovu relativno nedovoljno iskorišćenu rezervu obnovljive energije, pokušaji da se izvuku vati iz plime, talasa i struja otvorenog okeana obično završavaju neuspjehom. Visoki troškovi proizvodnje, ekološka ograničenja, udaljenost priobalnih područja od električne mreže, sve je to potrebno savladati, da bi se projekti poput ovog doveli do kraja.
Ako IHI korporacija može da ih savlada, mogla bi se iskoristiti energija okeana, koja potencijalno osigurava između 40% i 70 % potreba Japana za energijom.
