Porez na klimatske štete mogao bi da obezbjedi 900 milijardi dolara
Porez na klimatske štete (CDT) koji bi plaćale kompanije u zemljama OECD-a mogao bi da obezbijedi 900 milijardi dolara do 2030. godine.
Porez na fosilna goriva kompanijama u najbogatijim zemljama mogao bi da obezbijedi ogromne sume novca za rješavanje klimatske krize, navodi se u novom izvještaj grupe Stamp Out Poverty,
Izvještaj je podržalo desetine klimatskih i humanitarnih organizacija kao što su Greenpeace , Powershift Africa i Christian Aid .
Porez na klimatske štete (Climate Damages Tax – CDT) je naknada za vađenje svake tone uglja, barela nafte ili kubnog metra gasa, izračunat na osnovu toga koliko je CO2 ugrađeno u fosilno gorivo.
U izvještaju se preporučuje nametanje poreza od 5 dolara za svaku tonu zagađenja karbonom počevši od 2024. i povećanje za 5 dolara po toni svake godine.
Prikupljeni novac mogao bi odigrati ključnu ulogu u borbi protiv posljedica klimatske krize, ako se direktno preusmjeri na pomoć zemljama da pređu na zelenije izvore energije i obeštećenja najugroženijih ljudi.
U izvještaju se navodi da bi 80 % (720 milijardi) prikupljenog poreza trebalo dati Fondu za gubitke i štetu, za koji se skoro 200 zemalja na Samitu COP 28, složilo da bude uspostavljen.
Preostali iznos mogao bi se koristiti kao “domaća dividenda” za pomoć zajednicama u bogatijim zemljama sa pravednom klimatskom tranzicijom.
Budućo da je preostalo veoma malo našeg karbonskog budžeta, u idealnom slučaju već bismo obustavili vađenje i korištenje fosilnih goriva omogućavajući im da ostanu u zemlji. Međutim, budući da će ovo potrajati nekoliko godina, u prelaznom periodu, kako se fosilna goriva postepeno gase, porez je vrijedna alatka za stvaranje preko potrebnih dodatnih sredstava u korist ugroženog stanovništva, koje se suočava sa katastrofalnim klimatskim uticajima, dok istovremeno pomaže u ubrzavanju postepenog ukidanja fosilnih goriva, tako što poskupljenje njegovu proizvodnju.
David Hillman, direktor kampanje Stamp Out Poverty i koautor izvještaja, kaže da je to „sigurno najpravedniji način da se povećaju prihodi za Fond za gubitke i štetu kako bi se osiguralo da je dovoljno finansiran da odgovara svrsi“ . To pokazuje da najbogatije, ekonomski najmoćnije zemlje, sa najvećom istorijskom odgovornošću za klimatske promjene, ne moraju tražiti dalje od svoje industrije fosilnih goriva kako bi prikupile desetine milijardi godišnje dodatnog prihoda tako što će ih oporezovati daleko rigoroznije.”
