Direktor IEA: U Evropi je vrijeme za urgentnost, a ne samozadovoljstvo
Nakon burne 2022. godine, energetska kriza koja je zahvatila Evropu ušla je u period relativnog mira. Cijene prirodnog gasa su se, u odnosu na prošlu godinu, vratile na nivoe koji se mogu kontrolisati, evropska skladišta prirodnog gasa su dobro snabdjevena, a toplije zimsko vrijeme, u kombinaciji s pravovremenim mjerama politike, pomoglo je da se region zaštiti od rizika nestašice snabdijevanja.
Ključno je to što je Evropska unija mnogu uradila, u kratkom vremenskom periodu, kako bi odgovorila na ruske rezove u snabdevanju gasom, obezbeđujući isporuke iz alternativnih izvora i smanjujući potražnju kroz korake kao što su uvođenje više obnovljivih izvora energije, instaliranje toplotnih pumpi i efikasnije korišćenje energije. Iako su ovo sve dobrodošle vijesti, još uvijek su pred nama veliki izazovi za koje Evropa mora da se pripremi.
Prvo, globalno tržište ukapljenog prirodnog gasa (LNG) možda neće biti tako povoljno za Evropu ove godine kao što je bilo 2022. Usmeravanje ka LNG-u i brza izgradnja uvoznih kapaciteta jedan je od ključnih elemenata uspjeha Evrope u smanjenju oslanjanja na ruski gasovod. Međutim, međunarodna konkurencija za LNG bi ove godine mogla biti žešća.
Kina je bila najveći svjetski uvoznik LNG-a 2021., a sada izlazi iz ekonomske krize nakon ukidanja značajnih ograničenja zbog Covid-a. Prošlogodišnje mjere izolacije u zemlji, značile su da su značajne količine LNG-a bile dostupne za Evropu. U Grčkoj je, na primjer, uvoz LNG-a porastao za preko 50% u 2022. Ali ako se potražnja Kine snažno oporavi, kreatori politike moraju biti spremni na mnogo stroža tržišta LNG-a i, zauzvrat, više cijene. Povrh svega, relativno mala količina novih LNG količina i kapaciteta dolazi na tržište ove godine – nivoi će biti među najnižima u istoriji. Ako potražnja poraste, vjerovatno će uslijediti povećana konkurencija za postojeće količine.
U međuvremenu, rizik da Rusija ove godine u potpunosti prekine isporuke gasa Evropi ostaje realan. Već smo vidjeli kako ruske isporuke gasovodom naglo padaju, smanjujući ruski udio u potražnji za gasom u EU sa 40% na ispod 10%. Zemlje članice su se u velikoj mjeri oslobodile energetske zavisnosti, koja je potpomogla veći dio ekonomske aktivnosti u regiji . Ali to ne znači da potpuno zatvaranje gasovoda ne bi imalo uticaja, posebno ako drugi izvori kao što je LNG postanu manje dostupni ili pristupačni.
Pojedinačno, ovim faktorima se može upravljati. Zajedno, oni bi stvorili značajne poteškoće, posebno ako Evropa doživi hladnije zimsko vrijeme 2023. godine. Kreatori politike sada moraju uzeti stvari u svoje ruke, a na sreću, postoje prilike za to. Globalna energetska kriza dovela je do neviđenog rasta obnovljivih izvora energije, a svijet je spreman da u narednih 5 godina poveća kapacitet kao što je to učinio u posljednjih 20 godina. Kriza nam je pokazala da su efikasne vladine politike zaista važne u doba neizvjesnosti. Konkretno, evropski Zeleni dogovor, paket Fit-for-55 i novi zakon o neto nulti industriji trasira put regije ka klimatskoj neutralnosti do 2050. godine.
Sada je vrijeme za Evropu da pojača primjenu obnovljive energije pojednostavljivanjem procedura za izdavanje dozvola i vremenskih rokova, poboljšanjem pokretanja aukcija i angažovanjem potrošača. U energiji vjetra, prekomjerna birokracija znači da može proći više od 10 godina od odobrenja projekta, dok turbine na moru ne počnu raditi. Što se tiče solarne energije, pojednostavljivanje podsticaja za krovne projekte i projekte u zajednici ohrabrilo bi potrošače da preuzmu aktivniju ulogu u energetskoj tranziciji. Grčka je 2022. godine proizvela polovinu svoje električne energije samo iz obnovljivih izvora, što je četvrti najviši nivo među državama članicama EU. Nedavno najavljena šema subvencija za stambene solarne i skladišne sisteme može pomoći u održavanju ovog zamaha.
Evropa se takođe mora pozabaviti izazovom grijanja u zgradama. Toplotne pumpe nude gotovu, spremnu za upotrebu i visoko efikasnu alternativu kotlovima na fosilna goriva. Prodaja toplotnih pumpi je prošle godine porasla za 11% širom sveta, a samo u Evropi skoro 40%, dok su potrošači pokušavali da se zaštite od krize. Obično je početni trošak toplotnih pumpi ono što dovodi do toga da se potrošači ustežu. Finansijski podsticaji za pokretanje toplotnih pumpi je još jedna akcija koju zakonodavci sada mogu preduzeti kako bi ojačali regionalnu energetsku sigurnost prije sljedeće zime.
Malo je vjerovatno da će se ruski udio u isporuci gasa EU vratiti na prethodni nivo, a ne bi ni trebao. Pored efikasnih programa energetske efikasnosti, Evropa bi trebalo da radi sa partnerima kao što su Sjedinjene Američke Države, Norveška i Azerbejdžan kako bi osigurala dodatne isporuke gasa, koje će ublažiti buduće promjene cijena. Evropska skladišta gasa trenutno su popunjena preko 55%, što je više nego duplo od nivoa od prošle godine, ali će ih trebati ponovo napuniti prije sljedeće zime, kako bi se obezbjedio određeni stepen sigurnosti. Zajednička nabavka gasa može povećati pregovaračku moć kompanija iz EU i omogućiti sofisticiranije mehanizme podjele rizika za kao podršku ugovaranju LNG-a od strane kompanija sa ograničenijim finansijskim mogućnostima.
Sada je vrijeme da se utvrde hrabre politike i da se one sprovedu uvođenjem strukturnih promjena koje će izolovati energetske sisteme od buduće nestabilnosti. Moja nada i očekivanja su da će vlade izgraditi napredak koji je postignut tokom prošle godine preduzimanjem još snažnijeg političkog djelovanja za daljnje ubrzanje tranzicije na čistu energiju – ne samo za smanjenje emisija već i za poboljšanje energetske sigurnosti I stvaranjem ogromnih mogućnosti za zapošljavanje i industrijski rast.
* Dr Fatih Birol je izvršni direktor Međunarodne organizacije za energiju (IEA)
