Veće korišćenje obnovljivih izvora energije u EU smanjuje troškove proizvodnje
Povećanje korištenja obnovljivih izvora energije širom EU moglo bi smanjiti troškove proizvodnje električne energije, poboljšati energetsku nezavisnost i podržati prelazak na čistu industriju.
Ovo se, između ostalog, navodi u Izvještaju Evropske agencije za okolinu (EEA), uz napomenu da je potrebno ubrzanje elektrifikacije grijanja, transporta i industrije kako bi se podržala čista i konkurentna budućnost Evrope.
Izvještaj EEA pod nazivom „ Obnovljivi izvori energije, elektrifikacija i fleksibilnost – za konkurentnu transformaciju energetskog sistema EU do 2030. “ pokazuje da je Evropska unija već pokazala svoju sposobnost da se odrekne fosilnih goriva. O tome govori i podatak da su emisije CO2, u sektoru električne energije, značajno smanjene u posljednjim decenijama. U poređenju s tim, napredak u dekarbonizaciji grijanja i transporta, gdje dominira potrošnja gasa i nafte, je sporiji.
U 2022. godini, više cijene gasa udvostručile su troškove uvoza energije u EU, dovevši ih do 4% BDP-a. Izvještaj naglašava da obnovljivi izvori energije, posebno solarna i energija vjetra, nude održiv put ka većoj energetskoj nezavisnosti.
Ulaganjem u domaću proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, uz snažnije napore za poboljšanje energetske i resursne efikasnosti, države članice mogu zamijeniti uvoz nestabilnih fosilnih goriva dostupnim, jeftinijim i čistijim izvorima energije.
“Ovo nije samo pitanje postizanja klimatskih ciljeva. Prelazak na više obnovljivih izvora energije i elektrifikaciju prilika je za smanjenje zavisnosti od uvoza fosilnih goriva. To bi snizilo veleprodajne cijene električne energije na srednji rok i ojačalo otpornost i stratešku autonomiju Evrope u sve neizvjesnijem geopolitičkom kontekstu”, izjavila je direktorica EEA Leena Ylä-Mononen.

Uštede troškova za proizvodnju električne energije
Analiza evropske mreže usmjerena na budućnost pokazuje da bi varijabilni troškovi proizvodnje električne energije u EU mogli pasti i do 57% u poređenju s nivoima iz 2023. godine, ako se ispune kriterijumi EU za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost za 2030. godinu.
- Da bi se ispunili klimatski ciljevi za 2030. godinu, upotreba fosilnih goriva mora se smanjiti sa 70% u 2022. godini na 57% u 2030. godini i na 15% u 2050. godini.
- U međuvremenu, udio obnovljivih izvora energije u bruto dostupnoj energiji mora se povećati sa 17% u 2022. godini na 31% u 2030. godini i 71% do 2050. godine.
- Godišnji pad fosilnih nosioca energije i godišnji rast obnovljivih izvora energije moraju se ubrzati do 2030. godine dvostruko brže nego od 2005. do 2022. godine.
Dugoročno gledano, ovo se može pretvoriti u niže potrošačke cijene, dok će kratkoročno uštede vjerovatno biti barem djelimično kompenzovane investicionim potrebama za fleksibilnijom evropskom mrežom i drugim nacionalnim troškovima.
Povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, kako bi se ispunili klimatski i energetski ciljevi EU za 2030. godinu, moglo bi smanjiti varijabilne troškove proizvodnje električne energije u EU i do 57% u odnosu na 2023. godinu. Međutim, kapitalni troškovi će porasti jer su potrebna kratkoročna ulaganja.
U tom smislu, izvještaj ukazuje na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju kao put ka većoj energetskoj nezavisnosti u Evropi i ka održavanju održivih cijena energije, suzbijanjem uticaja uvoznog gasa na određivanje cijena.
Da bi se ostvarile koristi, izvještaj identificira tri hitna prioriteta :
- Oslobađanje kapitala za obnovljive izvore energije: Električni kapacitet iz obnovljivih izvora energije mora porasti na 77% ukupnog instaliranog kapaciteta do 2030. godine (u poređenju sa preko 50% danas). Atraktivni fiskalni i regulatorni okviri mogli bi podržati povećani nivo kratkoročnih investicija.
- Udvostručavanje fleksibilnosti sistema: Pametne, međusobno povezane mreže, rješenja za potražnju i skladištenje moraju se brzo proširiti kako bi energetski sistem bio stalno u ravnoteži.
- Jačanje koordinacije na nivou EU: Prekogranična saradnja u oblasti infrastrukture i planiranja je ključna za uravnoteženje regionalnih razlika, smanjenje neefikasnosti i maksimiziranje otpornosti evropskog energetskog sistema.