Rudarenje u BiH, lice i naličje – konferencija u Parlamentu BiH
U Parlementu BiH održana je konferenciji pod nazivom „Rudarenje u BiH, lice i naličje“ u organizaciji Mješovitog kluba poslanika u Predstavničkom domu PSBiH i uz učešće predstavnika ekoloških udruženja i lokalnih zajednica iz Bosne i Hercegovine.
Aktivisti iz različitih dijelova BiH su govorili o štetnim iskorištavanjima prirodnih dobara na rijekama Plivi ili Drini, planinama Ozrenu, Majevici…
Na konferenciji je predstavljeno istraživanje Eko Akcije „Rudarenje u BiH – štetnost po okoliš i ljude“ koje je pokazalo da inspekcijski nadzor rudarenja praktično ne postoji; procesi odobravanja ekstrakcije i dodjele ugovora su potpuno netransparentni, institucije ne nadziru odlagališta rudničkog otpada, u oba bh. entiteta nedostaju važni podzakonski akti o upravljanju otpadom nastalim rudarenjem, a otpor u zajednicama se javlja sporadično i uglavnom kada je već kasno.
Anes Podić iz Eko Akcije kao jedan od autora danas predstavljene analize je rekao da bi smjesta trebalo staviti van snage zakone o koncesijama.
„Sve drugo je izdaja zemlje i interesa građana“, zaključio je Podić komentarišući nalaze aktivista s terena da privatne kompanije lihvarski koriste prirodna dobra i da su izdate koncesije imali pogubne efekte za ljude i prirodu.
Senad Oprašić iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je ocijenio da je stanje na terenu gore od onog o čemu govore aktivisti.
„Ministri se ponašaju kao vlasnici ministarstva i niko ne radi u interesu javnosti, investitori ne žele samo rudu, nego dovode svoje radnike iz inostranstva i mijenjaju strukturu stanovništva kako bi osigurali svoju budućnost…. Za to vrijeme kod nas su kazne 15.000 ili 1.500 KM dok su u EU i po 40 miliona eura!“, rekao je Oprašić.
Anto Domazet, ekonomski stručnjak ocijenio je da su institucije vlasti u Bosni i Hercegoviniekstraktivne i više brinu i interesu kapitala i investitora nego stanovnika i lokalnih zajednica.
Nama cilj, smatra Domazet, ne može biti samo rast proizvodnje ili BDP-ja nego kvalitet života stanovništva i socijalna jednakost“. Naglasio je da bi se inkluzivna ekonomija morala oslanjati na sedam elemenata: kapital, rad, tehnologiju, upravljačka znanja i procese, interese zajednice, rudine resurse i okoliš te institucije.
„Mi smo u Energoinvesti 80-tih godina prošlog vijeka imali zajednički projekat istraživanja nafte s američkom kompanijaom, ali pola-pola i ugovor je bilo predviđeno da mi dajemo rude i sirovine, ali je 50 posto prihoda ostajalo nama. Možda je rješenje zajedničko upravljanje i resursima i proizvodnjom“, sugerirao je Domazet.
