Alarmantno: Veliki američki gradovi tonu – Hjuston tone 10 mm godišnje
Veliki američki gradovi tonu. Tlo ispod miliona Amerikanaca se polako, ali sigurno spušta i povećava rizik od poplava, uzrokujući manje vidljivu, ali podjednako opasnu štetu na zgradama i infrastrukturi.
Slijeganje tla, odnosno postepeno tonjenje zemljišta, nije nova tema. Međutim, nedavna studija Columbia Climate School nudi do sada najdetaljniju kartu američkih gradova, koji se suočavaju sa ovim fenomen. Istraživači su analizirali satelitske podatke za svaki američki grad sa preko 600.000 stanovnika, mjereći vertikalno kretanje tla sa milimetarskom preciznošću.
Rezultati su alarmantni: u 25 od 28 gradova, više od 65% njihove površine tone. Trend utiče i na obalne i na gradove u unutrašnjosti, pri čemu se skoro 20% urbanih područja sliježe i to u roku od samo pet godina (2015–2020).
Otprilike 34 miliona ljudi, što je oko 12% stanovništva SAD-a, živi u područjima pogođenim slijeganjem tla. Stopa slijeganja kreće se od 2 do 10 milimetara godišnje.
Houston drži rekord, sa pojednim dijelovima koji tonu za 1 centimetar godišnje. Ostali veći gradovi u opasnosti uključuju Njujork, Čikago, Los Anđeles, Feniks, Filadelfiju, San Antonio i Dalas, u kojima živi gotovo 60% stanovništva SAD-a.
Ono što situaciju čini još složenijom je to što slijeganje nije ujednačeno. Neka područja tonu brže od drugih, dok se određene zone čak i podižu.
Razorne posljedice slijeganja
Kako su istakli istraživači, slijeganje donosi ozbiljne rizike.
„Kako gradovi nastavljaju rasti, vidjećemo sve više urbanih područja koja se šire u regije sklone slijeganju“, rekao je glavni autor Leonard Ohenhen, istraživač na Columbia Climate School. „Vremenom to može opteretiti infrastrukturu koja prelazi bezbjdnosne granice.“
Ujednačeno slijeganje povećava rizik od poplava kada tlo padne ispod kritičnih kota. Ali neravnomjerno slijeganje je podmuklije, ono nejednsko opterećuje zgrade i infrastrukturu, što dovodi do strukturnog rušenja. Ovi problemi često postaju vidljivi tek kada je šteta već nepovratna.
„Za razliku od rizika od slijeganja povezanih s poplavama, gdje opasnost postaje očigledna tek kada nadmorska visina padne ispod kritičnog praga, oštećenje infrastrukture može se dogoditi čak i uz male varijacije u pomjeranju tla“, naglašavaju su autori.
