Bez promjena u načinu ishrane najgori efekti klimatskih promjena biće neizbježni
Bez značajnih promjena u prehrambenom sektoru, najgori efekti klimatskih promjena biće neizbježni, čak i ako ljudi uspješno pređu na čistiju energiju.
Ovo je jedan od zaključaka najnovijeg izvještaja Komisije EAT-Lancet, panela više od 70 vodećih naučnika sa šest kontinenata, koji sdržai do sada najopsežniju procjenu o tome kako prehrambene navike negativno utiču na planetu.
Prema Komisiji EAT-Lancet, moglo bi se izbjeći oko 15 miliona smrtnih slučajeva svake godine, a emisije iz poljoprivrede mogle bi se smanjiti za 15 %, ako ljudi širom svijeta pređu na zdraviju, pretežno biljnu ishranu.
Čak i ako svijet sutra prestane sagorijevati ugalj, naftu i gas, ono što jedemo i dalje bi bilo dovoljno da zagrije klimu za više od 1,5 stepeni Celzijusa u odnosu na predindustrijski nivo.
Samo promjena prehrane širom svijeta mogla bi dovesti do smanjenja emisije stakleničkih gasova iz poljoprivrede za 15 %, jer proizvodnja mesa, posebno crvenog mesa , zahtijeva oslobađanje velike količine gasova koji zagrijavaju planetu, zaključili su istraživači.
Povećana produktivnost usjeva, smanjenje otpada od hrane i druga poboljšanja mogla bi taj procenat povećati na 20 %, navodi se u izvještaju.
Na primjer, ako bi stanovništvo zemalja s visokim i srednjim prihodima ograničilo konzumaciju govedine i janjetine na otprilike jednu porciju sedmično, kako je preporučeno u ovom najnovijem izvještaju EAT-Lanceta, to bi moglo smanjiti emisije jednake ukupnim godišnjim emisijama Rusije.
Gotovo trećina globalnih emisija stakleničkih gasova dolazi iz hrane, uključujući metan koji ispuštaju stoka, šume koje se krče za stočnu hranu i fosilna goriva koja se koriste za proizvodnju gnojiva.
Veliki dio sadržaja ovog izvještaja nije nov. Originalni izvještaj EAT-Lanceta iz 2019. godine pozivao je na velike promjene u ishrani, posebno u Evropi i Sjevernoj Americi, gdje potrošnja mesa i mliječnih proizvoda premašuje globalne norme. Ono što se promijenilo jeste težina dokaza – i osjećaj da se politika kretala u suprotnom smjeru.